Gojković je u Parlamentu, gde se vodi rasprava o Predlogu zakona o muzejskoj delatnosti, istakla da novac svih građana i naše kulturno blago pripada svima nama i da ne treba da se beži od istine i da se gura pod tepih nešto loše što je učinjeno u prošlosti.
Gojković je naglasila da je važno da se sazna i utvrdi ko je izvršio krađe u muzejima, gde se nalaze otuđeni predmeti, ko su počinioci, a u krajnjem slučaju, zašto u nekim slučajevima MUP ništa nije uradio.
„Sva svoja dosadšnja saznanja želim da podelim sa građanima Srbije, jer oni pune budžet i treba da znaju gde odlazi njihov novac. Na meni je da sve ono što znam, kažem i policiji i Tužilaštvu šta se dešavalo u ne tako davnoj prošlosti u našim muzejima“, rekla je Gojković.
Gojković je istakla da krađa u Muzeju primenjene umetnosti koja se desila u avgustu 2019. godine zaslužuje pažnju javnosti, i ukazala da je javnost o teškoj krađi predmeta iz 14, 17, 19, i početka 20. veka saznala na osnovu njenih izjava i da je procenjena šteta po proceni zaposlenih Muzeja u iznosu od 300.000 evra, ali da je zapravo šteta mnogo veća, jer su ti zlatni predmeti i taj nakit pripadali nekada našim dinastijama, pre svega dinastiji Oberenović.
Gojković je precizirala da Ministarstvo od avgusta 2019. do marta 2020. godine nije dobilo nijedno obaveštenje od čelnih ljudi iz Muzeja primenjene umetnosti, niti od Ministarstva unutrašnjih poslova.
„Nije mi jasno zašto se toliko dugo ćutalo“, rekla je Gojković.
Ministarka je navela da je osumnjičen jedan od radnika obezbeđenja koji je taj posao dobio na javnoj nabavci i istakla da bi svi trebalo da se zamislimo da li javne nabavke moraju da budu i rešenje angažovanja nekog da radi obezbeđenje u ovako važnim ustanovama kulture ili to može da se radi na neki drugačiji način.
Gojković je rekla da se nada da ćemo uskoro dobiti odgovor na to ko su počinioci, ko su nalogodavci i kako je došlo do te krađe od strane samog obezbeđenja, koje je trebalo da čuva Muzej primenjene umetnosti, kao i da li ima odgovornosti i zaposlenih, budući da je ključ od depoa sa tako važnim predmetima stajao u običnoj fioci u pisaćem stolu.
Gojković je napomenula i da je Muzej Jugoslavije 2016. godine pokraden od strane radnika iste firme, koje je obezbeđivala i Muzej primenjene umetnosti, kao i da je nedavno ta firma platila naknadu štete za ukradene predmete u Muzeju Jugoslavije.
Gojković je navela i primer prostora u „Beton hali“ koji je dodeljen Muzeju naivne i marginalne umetnosti, u koji je država ulagala određene sredstva, a ideja je bila da to bude galerija muzeja koji se nalazi u Jagodini, te ukazala da je i tu došlo do krađe lifta, vrednosti oko 15.000 evra. Objasnila je da nema nikakvih tragova o tome, čak ni tragova obijanja osim svedočenja čoveka koji je bio zadužen da čuva taj prostor, ali nikada ništa Ministarstvo unutrašnjih poslova u tom periodu nije uradilo povodom ove krivične prijave protiv NN lica.
„Prosto je nemoguće u tom prostoru, koji je pokriven svim mogućim kamereama iz okolnih restorana i kafića, da nema nikakvog traga. Lift je ogroman, neko je morao da vidi da se iznosi jedna tako velika stvar. I o tome se godinama ćutalo“, rekla je Gojković.
„Ne razmišljam o tome da li radim dobru stvar za sebe ili ne, i da li bi možda trebalo i da se zabrinem, jer me neki drugi ljudi opominju na to. Čovek je izabran da bude ministar nekog resora, on ne treba da razmišlja o sebi, on mora da razmišlja o dobrobiti građana i dobrobiti ove države“, rekla je Gojković.