„Termin ʼiznuđena realnostʼ u nazivu ove konferencije sugeriše da je reč o stvarnosti koja u najmanju ruku nije željena. Verujem da je i u svim drugim razdobljima istorije sveta (pa i u vremenima u kojima su živeli Fidija, Leonardo da Vinči, Van Gog i drugi velikani kulture), postojala doza opreza i bojazni šta će umetnosti i društvu doneti vreme koje dolazi“, ocenila je ministarka kulture i dodala da čak i u slučajevima kada globalni duh vremena nije bio naklonjen kulturi, umetnost je uvek ostajala u traganju za istinom i lepotom.
Gojković je konstatovala da je u novim okolnostima postalo još očiglednije u kojoj meri su vrednosti u našem svetu podređene zakonima tržišta, te da se, s tim u vezi, umetnost može posmatrati kao „žrtva“ globalnih procesa ili utočište pred njima.
„Umetnost je ta koja snagom kreativnosti mora naći način da savlada izazove koji joj prete i da prevaziđe tržišna pravila igre. Da li će umetnost biti samo anestetik za probleme našeg vremena ili će biti lek, o tome odluku mora doneti sama umetnost“, navela je ministarka kulture poručujući da umetnost može da ostvari svoju istorijsku ulogu samo uz kulturne politike koje razumeju i neguju sve potencijale i resurse kulturnog razvoja.
„Te politike ne treba da daju odgovore, već da stvore prostor da umetnost to učini sama“, rekla je Gojković.
Gojković je skrenula pažnju da je početak 21. veka uneo velike promene u način života i razmišljanja, prvenstveno usled tehnološkog napretka u oblasti komunikacija i digitalizacije uz napomenu da je pandemija koja je iznenada zadesila svet, uspostavila „novu realnost“, smeštajući i društvo i umetnost u neke nove tokove i forme.
„Kultura spada u društvene oblasti koje su najviše pogođene kovidom-19. I pored toga, ona je pokazala visok stepen prilagodljivosti. Prelazak na digitalne forme komunikacije približio je kulturne sadržaje mlađim generacijama, stvorena je nova publika“, naglasila je ministarka kulture.