Prema njegovim rečima, od kada je 1889. godine, povodom 500. godišnjice Kosovske bitke ustanovljen kao državni praznik, Vidovdan postaje simbol zaveta, žrtve i državotvorne svesti srpskog naroda ali i svedočanstvo o vremenu u kojem je Srbija osnažena slobodom nastojala da svoju istoriju, stradanje i pobede pretoči u institucije i u simbole državnosti.
„Kroz takve praznike građena je svest o zajedništvu, svest o pripadnosti i svest o odgovornosti prema nasleđu koje je stvarano vekovima, a u tom procesu kultura ima nezamenjivu ulogu. Ona nam omogućava da prošlost razumemo ne samo kao niz događaja, već kao živo iskustvo koje oblikuje naše vrednosti i naš pogled na svet. U ovom danu sabrana je duhovna svest srpskog naroda utemeljena na Lazarevoj žrtvi, na Miloševom herojstvu i na Kosovskom zavetu koji nas obavezuje ne samo da pamtimo, već i da budemo dostojni pamćenja”, rekao je Selaković.
Ministar je naglasio da izložba čuva taj istorijski i duhovni kontinuitet kroz autentične predmete, od medalja i spomenica do umetničkih dela i pisanih istorijskih svedočanstava.
„Pred nama se otkriva priča o jednom vremenu u kojem je država kroz kulturu pamćenja oblikovala sopstveni identitet. Posebno je važno što ova izložba pokazuje da kultura pamćenja nije statična. Ona se razvija, obogaćuje i prilagođava vremenu u kome živimo, čuvajući suštinu, ali i pronalazeći nove načine da se približi savremenom čoveku. Tako se tradicija ne gubi, ona dobija svoj novi život. Pogotovo je važno insistirati na tom stalnom nadograđivanju tradicije, upravo iz razloga što živimo u vremenu u kojem je istorijski revizionizam izraženiji možda više nego ikad“, ukazao je Selaković.
Podsećajući da su generacije naših predaka davale doprinos građenju kulta Vidovdana, Selaković je poručio da je izložba poziv na dijalog, razmišljanje i na lično preispitivanje odnosa prema prošlosti, jer „tek kada razumemo dubinu sopstvenog nasleđa, možemo istinski da razumemo i sopstveno mesto u vremenu u kojem živimo“.
Poručio je da spoj nasleđa i savremenih tehnologija omogućava da prošlost ne ostane zatvorena u vitrinama, nego da progovori živo, razumljivo i snažno, naročito mladim generacijama koje su pozvane da Kosovski zavet preuzmu, razumeju, čuvaju i nadograđuju.